Brojač posjeta
417115
moj mail
kamenchica@gmail.com
drago kamenje
U magičnoj ljepoti dragog kamenja uživali su faraoni, za njega su se borili rimski imperatori; zbog njega su medju narodima i državama zapocinjala neprijateljstva i ratovi, umirale princeze i padala kraljevstva…
DIJAMANT.... je najcjenjeniji dragi kamen. On je simbol bistrine, tvrdoće, sjaja i savršenosti, nevinosti, mudrosti i vjere.Ovaj savršeni dragi kamen simbolizira otvorenost, iskrenost, vjernost i odanost.
SAFIR...Dragulj istine. Simbolizira nebeske vrline. Čini čovjeka miroljubivim, ljubaznim i pobožnim; Zovu ga kamenom svjetlosti i smatraju ga simbolom ravnoteže i mudrosti.
KAMEN U MORU je običan kamen.Vrijednost mu procijenite sami :)
broji od 7.9.2007.
spomen
Ne pitaj me ništa,
 tek svijeću upali

Za sve one
što su za dom pali

link za SPOMEN

Blog
srijeda, travanj 6, 2011
 



kamen-u-moru @ 11:22 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 7, 2011

pegula si pegula

ne moš protiv tog

a što si se rodia

kriv je ćaća tvoj…

(klapa Leut)

 

….TRAFOSTANICA  u urbanom dijelu grada Ploča…

Razmnožavaju se ekstremno brzo, putem vjetra a hrana im je ljudski mozak i jetra

Žele nas istrijebit, ma da ne bi, formirali smo elitne postrojbe sebi

Bože, pogledaj dolje vidi vjernu formaciju šta brani tvoju savršenu kreaciju

Majčicu Zemlju, treći kamenčić od Sunca, mogu nam se napušit ljudskog kurca

Glupi gmazovi, ružni, lijeni prokleti im geni, bit će istribljeni

Daleko od kuće, tu će ostavit svoje šuplje kosti jer odi su nepoželjni gosti.(TBF)

 

….POLITIKA….

(naše)stanje uma je da drugi rješava probleme
a one koji nude rješenje etiketiramo ka kretene
obožavan grad u kojen svi su face
i u kojen najveće face za dva dana budu štrace
di svi nose oakley cvike svak bi piva i svira
obožavan ovaj grad di svak je žrtva nekog đira
di vlada temperament i malo je razuma…(TBF)

 

…GOSPODARSTVO….

U mojoj ulici ne prodaje se trava, ne prodaje se dim

lagao bih kad bi rekao da nemam što da izgubim

U mojoj ulici je glazba sasvim tiha a sunce lice miluje

ponekad ekipa skroji shemu koja tako smiruje, koja tako smiruje...(SHAKA ZULU)

 

….TURIZAM….

amo triba malo dulje,da se svići vrati ulje
pa da dođe lito vruće,da me brzi ritam tuče,tuče,tuče
Vidija san da sve se minja i to se ćuti,to se sinja
odigrat ću jaku kartu,ostat ću malo u svome kvartu
Sidin na zidiću,odajen se piću
ma bit ću dobre volje,kad nema ništa bolje
Everybody on the Zidić come on     (SHAKA ZULU)

 

….MITO I KORUPCIJA….

Nisan tu da razmišljan, već da slušan što mi kažu.
Odojen sam maricom, i odgojen sam palicom.

Znalo je bit i to da mi nude mito,
ali tudje nećemo reka' je još oni tip (drug Tito)…..(TBF)

 

..POKLADNI ODBOR PLOČE ( 2468 registriranih članova)

…lete baze, stare i nove, svi vare, puše se smišne cigare, kad popije se sve, izi zadnji krak, zadnji sunca trak ugasi mrak, sve stane, ovi grad postane oaza i odjednom sve postane baza...

Svima je dobro, svi jaja lade, ovdi su kuće od čokolate, prozori su od marmelade, na rukama plikovi od kandelate, za bisne u svitu, jeba vas rat, ovo je teroristički akt, sve nas je više, stežemo obroč, drugačiji svit je moguć... (TBF)

pažnja




Preživljava narod, priživija i Marko… već drugu godinu, bez osude, bez oporuke, jerbo…NIJE KRIV..  a vi, dragi ljudi, do idućih poklada ostanite zdravi, lipi i veseli …. Volite se, ljubite se, jbte se… i nikoga ne krivite, jer „sve što kažete može se upotrijebiti protiv vas“….

krnjo jučer


 

krnjo danas

(nakon šta su se građani priključili na trafo...)



(foto Z.Srzentić)

Iza nas je crna rupa, ispred nas nova svemirska ruta

      i svitlo spoznaje na kraju puta,

        a naša poruka nestaje u crnilu muka...


                              Digni Luceeeee Paukaaaaa…………(tbf)

kamen-u-moru @ 13:04 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 6, 2010
 



kamen-u-moru @ 23:18 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
subota, rujan 4, 2010
Nemam običaj neke osobne sitnice iznositi u javnost, ali u uvodu ovog članka moram. Kad se čovjek u četrdesetim godinama sretne sa nekom lošom dijagnozom, operira se, prođe zračenja, liječenja, kontrole, njegov pogled na budućnost nije dalek dvadesetak godina već je kratak oko tri mjeseca, do prve kontrole. Ako ide sve „kako treba“, pogled u budućnost je malo duljeg vijeka, šest mjeseci, opet do sljedeće kontrole, zatim na godinu dana itd. Dakle, koliko god mi bili čvrsti i hrabri negdje u podsvijesti postoji mrvica neizvjesnosti i straha od recidiva bolesti i pitanja šta će biti sutra.

Cijelo ljeto u našem gradu razna događanja, predstave, koncerti, maraton, riva prepuna, kafići isto tako. Posljednja dva događanja, Ribarska fešta i izložba –Na starim ognjištima- izazvale su previše bure, prepucavanja i prigovaranja kroz komentare od strane građana, samih organizatora i ljudi koji vode ovaj grad, lijevih, desnih, nezavisnih, čak i onih koji ne znaju gdje pripadaju. Nije ni bitno.

Da se vratim na temu kojom sam počela. Nakon izložbe ( u čijoj sam organizaciji bila i ja) i ribarske fešte (na koju sam otišla nakon izložbe i izvrsno se zabavila), trebalo je odradit i tu kontrolu na onkologiji u Splitu. Sa nalazima (hvala Bogu u redu su) čekala sam malo duže u čekaonici jer je doktorica kasnila a bila je i nemoguća gužva.

Na pokretnom krevetu leži žena od sedamdesetak godina, uz nju suprug i dva sina, po mojoj procjeni stari između 30 i 40 godina. Suprug je pokušava utješiti držeći je za ruku, a sinovi okrenuti leđima majci nešto tiho šapuću dok im se niz lice slijevaju suze. Vidi se da su slabijeg imovinskog stanja , ovaj mlađi mi je izgledao i sa lakšom mentalnom retardacijom. Žena pita supruga zbog čega je neće operirati na što on ne zna odgovor osim –Ako te operiraju vjerovatno ćeš odmah umrijeti.-

Strašno za čuti, kao bolesnik ili kao slušatelj iz pozadine. Suza joj je kliznula niz obraz i rekla je –Žedna sam… Suprug iz džepa vadi dvadeset kuna i daje starijem sinu ,-Kupi majci bocu vode, a vama dvojici uzmi jedan sok „popola“.

Mladić je izašao, donio majci vodu i bratu pružio do pola praznu bocu od pola litra „fante“, par kovanica vratio je ocu u ruku.  

U čekaonici je nastao muk. Tišina ogrnuta gorčinom.

Pitam se je li od svih tih ljudi (koji su došli na kontrolu, liječenje ili su dopratili nekog) netko taj trenutak mislio - tko je ovdje lijevi, a tko desni? Tko zna koliko je ta žena dugo bolovala dok je uopće došla do liječnika? Imaju li svaki dan na stolu kruh?

Ni novcem ni statusom se ne kupuje ljubav koja veže djecu i roditelje bez obzira koliko su stari i kojeg su imovinskog stanja. Bolest ne pita tko si i odakle si.

Koliko su  kuhane pure, kruha i ostataka ribe bacili u smeće oni koji su ostali čistiti nakon ribarske? Koliko osušenih fritula, kruha i nagnječenog voća iza izložbe je završilo u kontejneru?

Kad je čovjeku teško hrani se ljubavlju. Izgleda da je nama ovdje „suviše dobro“, hranimo se prepucavanjima, podmetanjima i pljuvanjima.

Jučer sam u kafiću uzela cedevitu. Cijelu. Moje dvije prijateljice isto. Ljudi za drugim stolovima također. Mislima sam se vratila na čovjeka koji sinovima (odraslim ljudima) daje par kuna za jednu bočicu soka da je podijele.

Mislim da ste razumjeli šta sam htjela reći, ako i niste, nije bitno. Ovo je samo jedan kratak osvrt na Pločansko ljeto i Hrvatsku stvarnost.

kamen-u-moru @ 14:49 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 5, 2010
 

 



kamen-u-moru @ 00:31 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.